„Svi mi u sebi nosimo mnogo identiteta, mnoštvo tih naših Ja“: antropološka analiza Dnevnika jednog nomada Bekima Sejranovića
Apstrakt: Ovaj rad je posvećen antropološkoj analizi poslednjeg u nizu romana Bekima Sejranovića – Dnevnik jednog nomada, kojem se pristupa kao vidu etnografije migrantskog iskustva samog pripovedača. Cilj rada je, s jedne strane, da odgovori na pitanje kako se, u procesu neprekidnog kretanja između kulturnih granica, konstruiše i rekonstruiše identitet samoga pisca te kako se njegov identitet formira kroz sam proces stvaranja književnog dela. S druge strane, rad nastoji da odgovori na pitanje kako pripovedač zamišlja Norvešku i time potencijalno učestvuje u načinu na koji se zamišlja jedna regija u kontekstu u kom se odvija recepcija romana. Najzad, rad osvetljava razloge zbog kojih se u svojoj „novoj/skandinavskoj domovini“, uprkos tome što je tu proveo više od dvadeset godina i što poseduje norveško državljanstvo, pripovedač oseća kao stranac, u kom smislu smatra da je eksterno kategorizovan kao stranac, zašto se relaciono samoidentifikuje kao nenorvežanin, ali i zašto se strateški samoidentifikuje kao Norvežanin kad taj vid samoidentifikacije treba da posluži kao temelj na kojem gradi legitimitet za kulturnu kritiku norveškog društva.
Ključne reči: antropologija, književnost, migrant, identitet, (ne)pripadanje