Refleksivno mišljenje – zamena za analogiju? Primer debate o antičkoj ekonomiji
Apstrakt: Tradicionalne rasprave o analoškom mišljenju koje je u osnovi svih znanja o prošlosti zasnivale su se na naučno-metodološkom postulatu o težnji za povećanjem kontrole uslova koji utiču na istraživačku situaciju, odnosno na premetodološkom konsenzusu o potrebi za objektifikacijom, depersonalizacijom i regulacijom istraživanja. Ostajući privržena nasleđenim idealima objektivne društvene nauke arheološka diskusija o analogiji bila je decenijama fokusirana isključivo na logičko-epistemološke probleme opšte metodologije, ali je, zapravo, doprinela vrlo malo prevazilaženju činjenice da prošlost nije objektivno saznatljiva. Uvodeći pojam refleksivnost u diskusiju o analoškoj prirodi arheološkog mišljenja, cilj mi je da rekontekstualizujem debatu o analogiji koja teži pozitivističkim idealima jedne društvene nauke, u debatu o arheologiji kao društvenoj praksi koja neminovno i kontinuirano uspostavlja analogiju između prošlosti i sadašnjosti i tako uspostavlja značenja sveta u kome živimo. Promišljanje arheoloških analogija pojmovnim aparatom razvijenim u antropološkim i sociološkim debatama o refleksivnosti, stvara jednu novu istraživačku perspektivu u kojoj upotreba analogija izlazi iz domena rasprava o logičkoj doslednosti i postaje društvena praksa svesna značenjskih, a otuda i političkim implikacija znanja koje proizvodi.
Ključne reči: arheologija, analoško mišljenje, refleksivnost, premoderna ekonomija, modernost.