Nestajanje jugoslovenstva kao „sigurnog prostora“ sećanja iseljenika: slučaj Argentine
Apstrakt: Na osnovu svedočenja i posmatranja društvenog okruženja nekoliko porodica potomaka iseljenika sa teritorije bivše Jugoslavije u Argentinu, autor u tekstu „slika“ posledice nestajanja jugoslovenstva kao narativnog utočišta za legitimaciju neetničkog hibridnog „sopstva“. Ovi iseljenici i njihovi potomci imaju neposrednu ili posrednu vezu sa Srbijom, ali se, zbog svoje specifične porodične istorije ili političke ili verske pripadnosti, ne mogu poistovetiti sa etničkim doktrinama srpskog, ali i ni jednog drugog naroda iz bivše Jugoslavije. U svom promišljanju ukorenjenosti u sećanju, potomci iseljenika koji se ne definišu etničko-nacionalnio, nakon raspada države, preispituju „sopstvo“ u postjugoslovenskom, izvanetničkom prostoru i, u njemu, pokušavaju da redefinišu novu sopstvenu poziciju, a opet u odnosu na priču o Jugoslaviji. Zaključak je da je, razbijanjem slike Jugoslavije, razbijena i osnovna referenca neetnički orijentisanih potomaka Jugoslovena u Argentini, čime je i otvoren prostor za narativizaciju nostalgije, kojom se legitimiše sopstvena identitetska nesnađenost u novonastalim etničkim homogenizacijama dijaspora naroda bivše Jugoslavije.
Ključne reči: imigracija, hibridni identitet, dvostruka ukorenjenost, Jugosloveni u Argentini, jugonostalgija