Funkcija „konkretnog Boga“
Apstrakt: Ponukana sam mnogim razlozima da ponešto drukčije pridonesem obilježavanju godišnjice nestanka Dušana Bandića sa životne scene. Iako se danas, D. Bandić prvenstveno uzima kao predvodnik istraživanja tzv. narodne religije, ili čak i uže, srpskog pravoslavlja, za mene njegovo djelo ima jednu dalekosežniju i manje lokaliziranu dimenziju. Kod njega je u principu uvijek prevladavala ideja o funkcionalnosti, pa onda i vrijednosti istraživanja, „svega postojećeg“. Bio je upravom smislu riječi tumač, prevoditelj između dvaju jezika, svjetova ili, ako hožemo, „carstava“, koje je smatrao ravnopravnima, ako ništa po u radoznalosti, pažnji ali i analitičkoj sumnji kojom je pristupao akademskom, jednako kao i narodnom diskursu. Mogli bismo reći da je, uza sve što mu se danas priznaje, bio i majstor (pre)imenovanja, diskurzivne legitimacije i „brendiranja“ tradicijskoga smisaonog sadržaja, počevši od njegove glavne preokupacije i svojevrsnog amblema njegova cjelokupnog djela – tabua....
Ključne reči: Dušan Bandić, religija, funkcionalizam, tradicija