Opera and the anthropologist: An odd couple?

Vlado Kotnik

Apstrakt: OPERA I ANTROPOLOG: ČUDAN PAR? Tekst započinje jednostavnim iznošenjem činjenice koja dobro pokazuje odnos između opere i antropologije: s jedne strane, opera je nova, neobična i "egzotična" tema za antropologe, s druge strane, antropologija se i dalje smatra prilično čudnim, neuobičajenim i "egzotičnim" pristupom operi. Staro je uverenje da socijalni i kulturni antropolozi, u prošlim vremenima, nisu često išli u operu. Urbani glamur opere, bilo da je bio predstavljen kroz sjaj dvorskog spektakla, pompu nacionalnih mitova i sentimentalnih melodrama, kao politički događaj ili narodski festival, činio se hiljadama kilometara daleko od tradicionalnih aktivnosti antropologa, i sasvim udaljen od njihovog uobičajenog mesta istraživanja. U toku četiri veka svog postojanja, glavni cilj opere bio je da fascinira i stvori fantazme fokusirajući se na evropsku kulturu, dok je zadatak antropologije bio sasvim suprotan: da dekonstruiše takve fantazme usredsređujući se primarno na ne-evropske kulture. Autor, međutim, nastoji da pokaže da postoje brojni razlozi koji dokazuju da opera i antropologija ne moraju više biti tuđe jedna drugoj, niti međusobno udaljene. Ukoliko su antropolozi smatrali operu nečim što je strano njihovom polju proučavanja, ta tradicionalna kontradikcija između kulture opere i kulture antropologa je prevazilažena tokom poslednje tri decenije. Kao rezultat tog nastojanja, članak nas upoznaje sa šest antropologa čije su lične i profesionalne sklonosti ka operi bez sumnje bile jasno prisutne u njihovom akademskom opusu i biografiji: Klod Levi-Stros, Mišel Leris, Vilijam O. Biman, Deni Labor, Pol Etkinson i autor ovog članka. Dok je Levi-Strosovo strukturalno čitanje Vagnerovog "Prstena" pokazalo koliko je opera matematički strukturirano delo, kao i mit, Leris je ukazao na strasnu, ceremonijalnu i društvenu stranu opere. Štaviše, rad i delo Vilijama O. Bimana pokazali su da se u isto vreme može biti antropolog i profesionalni operski pevač. Druga dva istraživača, francuski muzički antropolog Deni Labor i britanski socijalni antropolog Pol Etkinson, minucioznim istraživanjem moderne operske produkcije, otkrili su život iza scene savremene operske mašinerije pokazujući kako se u tom složenom procesu ukrštaju muzički, teatarski, kulturni i ekonomski putevi. Konačno, ovaj autor otkriva svoje lično i intelektualno interesovanje za operski život u Sloveniji i pokazuje šta antropologiju opere čini posebnom i različitom u odnosu na druge, uglavnom dominantne, muzičke i muzikološko-istorijske tradicije proučavanja u Sloveniji. Stoga, glavni cilj ovog rada je da pokaže da antropologija ima šta da kaže o operi, i to ne samo kao muzičkoj, estetskoj i artističkoj kategoriji, već i kao društvenom i kulturnom fenomenu koji je, tokom četiri veka postojanja, značajno uticao na tokove Zapadne kulture i reflektovao njene osobine. Pritom, ovaj članak pokazuje ne samo da je opera relevantan predmet istraživanja za antropologe, već i da antropologija jeste i treba da bude pertinentni pristup proučavanju opere, ali i da se antropolog sasvim lepo može snaći u operi. Posle svega, opera i antropolog ne bi trebalo više da budu čudan par.

Ključne reči: opera, muzika, umetnost, antropologija, epistemologija

Citat u željenom formatu

Izaberite jezik

PDF

Preuzmite navođenja

Časopis i broj

Etnoantropološki problemi, y. 2008, no. 3 (1), pp. 39-70